Ranoproljetnog jutra vlakom sam došao do Karlovca i krenuo pratiti rijeke biciklom. Pratio sam rijeku Kupu, Krku i Savu. Vožnja je odlična za proljeće i nema puno brda. Ok, ok, ima samo dva brda za preskočiti. Kakva bi to bila vožnja da nema par brda i vjetra u prsa. Vjetar uvijek oteža stvari. Zašto uvijek mora puhati u prsa, pitam se?
Većinu vremena vožnja je prolazila cestama s malo automobilskog prometa i prekrasnom prirodom i vidicima. Slijedeći put ću se voziti u jesen, za usporedbu. Dio od Ozlja do Kamanja jednostavno je predivan. Mali brežuljci nizaju se jedan za drugim dok se vidici izmjenjuju. Nakon uspona, nakon naselja Semič, dočekuje me dugačka nizbrdica okružena predivnom prirodom.
Budući da je ovo duža ruta, red je i odmoriti. Nije ovo utrka. Zaustavio sam se u Novom Mestu i Samoboru. Pogodi što sam radio ?
Par napomena, budući da sam zaboravio uključiti gps prvih 40 km (do Metlike), skombinirao sam gps trag s dijelom sa Strave i stavio na ovdje. Popravit ću trag na jesen.
